Davidovi utisci sa radionice “Nove vještine za novo doba”

Davidovi utisci sa radionice “Nove vještine za novo doba”

Biti razočaran – imati neispunjena očekivanja. Kada bih se vodio ovom definicijom, mogao bih, bez ustezanja, da kažem da sam potpuno razočaran. Međutim, ne vodim se, a pojasniću zašto.

Ušao sam u Omladinski centar, očekujući da ćemo da pričamo o YouTube-u, o tome kako se piše blog, snima podcast, možda da čujemo i vidimo par dobrih primjera – znajući da je naš predavač izuzetno uspješan na ovom polju. Sve u svemu, jedna solidna radionica, jasno vođena agendom.

Sjeli smo na precizno postavljene stolice i čekali. Sada, dva dana kasnije, još uvijek čekam tu radionicu. Od momenta kada je Ivan počeo da govori cijela „radionica“ imala je ton razgovora. Jednostavno je govorio o izuzetnim primjerima uspješnih biznisa u Srbiji, čije je osnivače intervjuisao. Zbog ovoga, cijela atmosfera više je ličila onoj u dnevnoj sobi, nego na klasičnoj radionici.

Nakon, jako brza četiri sata, još uvijek sam očekivao početak radionice, ne shvatajući da se već završava, samo izvedena na jako pristupačan i interesantan način. Sad shvatam da nema boljeg načina da se razumiju i objasne vještine koje će nam biti potrebne, nego kroz primjere.

Shvatili smo šta znači volja zahvaljujući medicinskoj sestri koja u svojim četrdesetim počinje potpuno novi biznis, praveći tim „Mobilnih sestara“ koje pomažu ljudima dolazeći na njihove adrese;

Praktičnost, preko čovjeka koji je, u želji da se bavi proizvodnjom kompleksnog i masivnog namještaja, svoja sredstva obezbijedio plasirajući svoj novi izum na Kickstarter-u : sklopivi namještaj od punog drveta, pa se potom vratio svom snu;

Inovativnost kroz „propale muzičare“, kako ih Ivan, kroz šalu, naziva, koji proizvode drvene naočare za sunce, grupu djevojaka koje proizvode leptir-mašne po mjeri ili majke koja pomaže roditeljima širom Srbije, obezbjeđujući njihovoj djeci psihologa koji vrši evaluaciju njihovih vještina, a potom im šalje tri igračke, koje ostaju kod njih mjesec dana, a koje pospješuju vješine koje su možda zapostavili, sve za cijenu jedne igračke;

Entuzijazam , kroz par momaka koji proizvode buzdovane, mačeve i kacige iz srednjeg vijeka, a koji služe kao dekoracija ili čak rekviziti koje koriste entuzijasti za filmove i serije, igrajući svoje omiljene scene.

Ivan je nabrojao, pojasnio i približio još mnogo primjera, i svaki od njih uvodio je nove vještine, za koje smo shvatili da su važne. Svi smo svjesni da je biti uporan poželjno, ali kada vidimo da nekoga upornost dovede do toga da u Srbiji napravi sajt za analizu podataka koji koriste Harvard, Apple i Intel, ne samo da znamo da je poželjno, već i sami imamo motivaciju da budemo uporni.

Koliko god se svi ovi uspješni ljudi razlikovali, Ivan ističe da imaju par zajedničkih osobina. Svi oni su čudni, nenormalni i uporni. U početku sam mislio da ih vrijeđa, ali sada shvatam da nema većeg komplimenta:

  • čudni, kako bi se dosjetili nečega novog, zanimljivog i iskoristili tu čudnu strast, bilo da je prema ljudima, namještaju ili tehnici;
  • nenormalni, jer nenormalni ljudi stvaraju nenormalno dobre stvari, poput inženjera koji, sa svojim timom, svakodnevno napravi na hiljade kiflica, a ono što ga razlikuje od ostalih koji imaju isti recept kao on – jeste to što je on dovoljno nenormalan da svaku od svojih kiflica ručno obradi, jer zna da tada ispadaju nestvarno dobre;
  • uporni da ih ne sputaju nikakve prepreke, već da nastave da se trude, razvijaju i vjeruju u sebe i svoj prozvod.

Ono što me, takođe, inspirisalo je saznanje da ne moramo da budemo rođeni u Njemačkoj, Americi ili Engleskoj da bi se razvili ili postigli svoje ciljeve i da smo kao pojedinci sposobni da ostvarimo sve što poželimo.

Iako moja očekivanja na ovoj radionici nijesu bila ispunjena, nijesam razočaran, jer sam dobio mnogo više. Upoznao nevjerovatne ljude, bilo da se radi o Ivanu ili nekom od njegovih prijatelja uključenih u PowerPoint prezentaciji, i stekao mnoga znanja.

Postoji puno vještina koje treba da savladamo i razvijemo i to ne smijemo da prestanemo da radimo svakog dana, ali ako već od nečega krećemo, najbolje da prije svega budemo čudni, nenormalni i uporni.

About The Author