Select Page

Davidovo nezaboravno UPSHIFT iskustvo

Davidovo nezaboravno UPSHIFT iskustvo

Prvi razred srednje škole, velika stvar, zar ne? Posle devet godina pripreme, napokon ulaziš u neko novo okruženje, potpuno nepoznato. Srećan si, entuzijastičan i spreman da sve krene po tvome. Vidiš toliko novih lica oko sebe i na svakom čitaš svoja osjećanja, on je srećan, ona je uzbuđena, začuđena, tužan, energetična i sve je savr… čekaj, tužan, zašto bi neko bio tužan kad je škola tek počela? Ovo su upravo misli koje smo u tom trenutku imali moja drugarica i ja. Kada smo obratili pažnju, shvatili smo da je ovaj dječak tužan jer je grupa drugih momaka nad njim izvršila, kako bi oni to rekli, šalu, odnosno ono što smo mi prepoznali kao nasilje. U osnovnoj školi upoznali smo se sa raznolikim gurkanjem i čačkanjem, pa čak i ponekim zajedljivim komentarom, ali ovo je bilo drugačije. Djeca se u osnovnoj školi čačkaju međusobno, ali u ovom slučaju dječak je samo odšetao, ne željeći da im uzvrati istom mjerom, zajedljivom dopaskom. Ovo nam je bilo jako strano. Naša škola, JU Gimnazija Cetinje, je po mom, ne tako skromnom, mišljenju jedna od onih sa najmanjom stopom nasilja. Po toj logici, trebali smo samo da se opustimo i pustimo da to prođe. Na kraju krajeva, to je jako rijetka pojava. Ali nijesmo! Nijesmo mogli da se ne zapitamo šta bi se desilo da je došlo do konflikta? Učenici bi obavili razgovor sa direktorom, pedagogom i roditeljima i da, to bi riješilo situaciju, ali samo privremeno. Onaj ko vrši nasilje ne bi shvatio svoju grešku, možda bi to kod njega probudilo inat, a kod žrtve strah da se više ikad požali. Shvatili smo da moramo nešto da preduzmemo da bi pomogli školi i učenicima da se kult nasilja ne bi proširio.

Iskreno, nijesmo imali ideja. Znali smo da nešto treba da se uradi, ali nijesmo znali šta. Sve dok jednog dana nijesmo došli kući i na Facebooku pročitali fenomenalne riječi – Prijavi se za UPSHIFT radionicu i riješi problem u svojoj zajednici. Naravno, to je izgledalo savršeno. Naše jedino pitanje bilo je kako da nađemo tim, ali nakon što su došli neki tamo ljudi, koje sad obožavam, i predstavili nam UPSHIFT, nije nam trebalo više od 5 minuta da nađemo grupu ljudi koji djele naše mišljenje i oformimo tim od petoro. Ono što će sad uslijediti biće, mogu slobodno da kažem, jedni od najboljih dana u mom životu.

Nakon što smo oformili tim, sledeći korak bio je da se prijavimo. Dok smo pisali prijavu sjetili smo se još nekoliko problema, odnosno napisali smo još nekoliko prijava, s ciljem da probleme riješimo, a i da provedemo 3 dana u hotelu u Budvi. Ovo nam je dalo još bolji uvid u problem nasilja i ideja je već počela da se formira, a kasnije će se i razviti.

Kad sam primio poziv koji nas je obavijestio da smo prošli u uži krug i da ćemo imati intervju, srce mi je kucalo sto na sat, bio sam uzbuđen toliko da sam počeo da skačem po kući, pritom se trudeći da zvučim kao da mi je svejedno, da se ne bih izblamirao.

Nakon intervjua pošli smo na radionicu. To je bilo nezaboravno iskustvo, tamo smo još bolje shvatili problem, njegove uzroke, prepreke, sve ljude pogođene ili uključene u njega, i konačno došli do rješenja koje smo, uz pomoć mentora, razradili. Uz sve ovo, uspjeli smo da se zabavimo, smijemo, upoznamo nove ljude i shvatimo probleme sa kojima se oni suočavaju. Tamo sam čak proslavio i svoj 15. rođendan, što ne bih promjenio ni za šta na ovom svijetu.

Da bi se sve ovo ostvarilo morali smo da imamo našu žrtvu koja nas je provela kroz sve i trpjela naše „zanimljive“ trenutke. Uz sve ostale, naša najveća žrtva bila je Jovana Biga, neka tamo djevojka koju sad obožavamo, i uz njenu pomoć kreirali smo naše rješenje – Medijatorski klub. Osvojili smo nagradu od 2000€ i uz pomoć škole, kao i Omladinskog kluba Cetinje implementirali ideju u našoj zajednici. Shvatili smo da je normalno da se srednjoškolci šale, ponekad grubo, jedni s drugima, ali kada to nekome zasmeta nastane problem. Upravo kada dođe do problema, Medijatorski klub, sastavljen od obučenih učenika, je tu da pomogne uobičajenom sistemu razgovora sa roditeljima i direktorom. Na ovaj način učenici će se osjećati sigurnije kada pričaju o svom konfliktu pred nekim bližim njima, pa će se i vjerovatnije pomiriti. Ukoliko dođe do konflikta, učenici obavljaju razgovor sa direktorom, roditeljima, a nakon toga vode adekvatan razgovor uz pomoć nepristrasnog, a opet njima dovoljno bliskog, srednjoškolca.

Nasilje će uvijek postojati i nemoguće ga je potpuno istrijebiti, ali ga možemo smanjiti. Zadovoljni smo što je klub jedno vrijeme bio neaktivan, što pokazuje njegovu djelotvornost, ali sada planiramo ponovno aktiviranje, i saradnju i sa osnovnim školama, kako bi što bolje uticali na rješenje ovog problema.

Ono što čini UPSHIFT tako posebnim nije novac kao nagrada, niti lijep smještaj. UPSHIFT dozvoljava mladim ljudima da aktivno učestvuju, prepoznaju problem, i uz svu potrebnu pomoć dođu do rješenja, a sve to dok se provode kao nikad u životu. To je ono što ga čini toliko posebnim i na čemu smo mu moja ekipa i ja toliko zahvalni.

Autor: David Vuković, učesnik UPSHIFT radionice

About The Author