Select Page

Šta je Lazar naučio na UPSHIFT radionici?

Šta je Lazar naučio na UPSHIFT radionici?

Moj tim i ja smo se prijavili za desetu UPSHIFT radionicu. Problem koji smo prepoznali je nepostojanje adekvatnog prostora za učenje i rad na otvorenom u Podgorici. Kada smo saznali da smo među deset odabranih timova koji idu na radionicu, bio je to trenutak velike radosti. Nismo mogli dočekati da stignemo u Bijelu.

Prije dolaska na radionicu dobili smo zadatak da napravimo mapu stejkholdera. Uz pomoć te mape trebalo je da što bolje analiziramo problem koji smo prijavili, te da nam ona omogući lakše rješavanje istog. Uz ravnomjernu podjelu zadataka, brzo smo prikupili željene podatke, pa smo bili spremni za početak radionice.

Nedugo nakon dolaska u hotel „Delfin“ svakom timu je dodijeljen mentor. Počeli smo sa radom puni pozitivne energije i entuzijazma. Takođe smo počeli sa igrom „tajni prijatelj“! Naime, svi učesnici radionice su izvlačili listice na kojima je bilo ispisano ime nekog od učesnika, kome su u naredna tri dana postajali tajni prijatelj i imali zadatak da mu s vremena na vrijeme pripremaju i šalju zanimljive poklone, poruke i slično. Ova igra nam je poslužila da, iako okupirani radom na rješenju problema koji smo prepoznali, nađemo vremena za nova poznanstva. Do kraja dana smo radili na prepoznavanju naše ciljne grupe i trudili se da osmislimo osobu koja bi bila idealan predstavnik iste. Nakon završenog prvog dana radionice, i ukusne večere, imali smo vremena za opuštajući razgovor sa mentorima i timom Laboratorije inovacija za mlade „Kreaktivator“.

Sljedeći dan bio je iscrpan kako za naš tim, tako i za sve ostale. Čekalo nas je mnogo posla – od kreiranja ideje, do osmišljavanja prototipa rješenja. Ipak nismo u svakom trenutku bili 100% fokusirani na svoj problem, jer nas je negdje u podsvijesti kopkalo ko nam je taj prijatelj koji nam šalje čudnovate poklone i poruke. Raspoloženja su se smjenjivala. Umor, zabrinutost, zamišljenost, sreća i radost su se mogli primjetiti na licima svih učesnika. Po završetku drugog dana, iako umorni, bili smo ispunjeni radošću jer smo vidjeli koliko toga smo postigli u toku jednog dana. Odlučili smo da prošetamo i prikupimo ideje za iznenađenje tajnog prijatelja. (Svakakve ideje su nam padale na pamet, a nekeod njih smo i realizovali. 😀 )

Poslednji dan radionice proveli smo diskutujući o održivosti i finansijskom aspektu našeg rješenja. Nakon završenog posla ostalo je još tridesetak minuta za pripremu petominutne prezentacije. Tada je trema počela da se javlja među članovima ekipe. Postajali smo sve nervozniji i zabrinutiji. Šta ako nas pitaju o održivosti ili o budućim planovima? Samo je jedno od pitanja koje nam je prolazilo kroz glavu. Žiri je nakon prezentacije imao pet minuta za postavljanje pitanja na koja smo unaprijed željeli da zanamo odgovor. Svaki tim je birao predstavnika koji će izvući listić sa brojem kako bi se odredio raspored prezentovanja. Iako smo se potajno nadali da ćemo biti među posljednjima koji će prezentovati rad, naša jedina članica izvukla je listicu sa brojem jedan. Bez mnogo problema uspjeli smo pokazati i objasnti našu ideju žiriju.

Nakon prezentovanja i „teških“ pitanja članova žirija, svi učesnici, zajedno sa mentorima, su se okupili kako bi razotkrili misteriju „tajnog prijatelja“. Bilo je tu svakakvih smicalica i pošalica, kao i ljubavnih porukica. Za to vrijeme, članovi žirija su birali timove čija će rješenja dobiti finansijsku podršku.

Iako naš tim nije uspio dobiti 2.000 eura, nismo bili razočarani, već ponosni na onošto smo za jako kratko vrijeme uspjeli da osmislimo i realizujemo. UPSHIFT za naš tim predstavlja jedno veliko iskustvo koje će nam koristiti gotovo u svim sferama života.

Autor: Lazar Gazdić, učenik Gimnazije “Slobodan Škerović” u Podgorici

About The Author