Select Page

UPSHIFT iz ugla mentorke Tamare Milošević

UPSHIFT iz ugla mentorke Tamare Milošević

Prvi UPSHIFT kojem sam prisustvovala bio je upravo to – prvi u nizu svih onih koji su uslijedili.

UPSHIFT, u organizaciji Kreaktivacije, je jedna od rijetkih priča u ovoj zemlji koja zaista daje priliku mladima da se izraze, da nauče, da rade u timu, ostave ego po strani i nauče da suština nije u takmičenju već u zajedničkom rješavanju uočenog problema.

Sasvim prirodna dođe strast i posvećenost mentorki i mentora, kao i organizatorskog tima, kada uočite pametne glave željne aktivizma i pozitivnih promjena.

Na posljednjem UPSHIFT-u, održanom u hotelu Four points by Sheraton, u Kolašinu, priliku da učestvuje imalo je deset timova. Kao i uvijek, prvobitno suvoparne i formalne hotelske sale ispuni žamor i energija kroz „drvo problema“, odnosno nakon upoznavanja sa mentorkama i mentorima, kroz davanje odgovora na pet pitanja zašto i pronalaženje uzroka i posljedica. Ono što nesumnjivo fascinira jeste svjesnost o problemu i njegovoj suštini i gotovo nepogrešiva intuicija u kojem smjeru se može reagovati na lokalnu zajednicu povodom datog problema, kroz postavljanje konkretnog pitanja.

Drugi dan radionice se upravo tiče pronalaženja načina za reakciju u okviru dizajn izazova koji predstavlja ujedno najintenzivniji zadatak, ali i najkreativniji. Kroz izgradnju prototipova shvatimo koliko je malo materijala potrebno da bismo predstavili ono što želimo, ukoliko uključimo samo imaginaciju i dozvolimo potencijalnom rješenju da nas vodi. Slijedi formalni dio, a to su prezentacije probnog karaktera pred mentorkama i mentorima drugih timova i članicama i članovima Kreaktivacije. Taj dio već poziva na podjelu zadataka unutar tima, na sužavanje fokusa i konkretizaciju u formalnom smislu, tokom čega se znoje dlanovi, često i mršte obrve, ali se i shvati da je vježba samo refleksija svega odrađenog u prethodnih dva dana. Uz sugestije i kritike, timovi primjećuju svoje nedostatke i sumiraju utiske pred, samo naizgled, dan D.

Treći dan je onaj koji timovi jedva čekaju kako bi saznali da li su dio petorke koja će raditi narednih mjeseci na svom problemu, ali je ujedno i dan kojem se najmanje teži jer znači rastajanje. Međutim, timovi ubrzo shvate da su se povezali na jednom nivou koji prevazilazi tri dana, da su zajednički radili na problemima svojih sredina i svojih generacija i da su, zahvaljujući UPSHIFT-u, pronašli srodnice i srodnike u aktivizmu, osviješćenosti i želji za promjenom. Žiri se, kao prvobitno shvaćeni bauk, kasnije doživi kao stručni tim koji kroz pitanja podučava i koji ih konstruktivnim i utemeljenim sugestijama i kritikama „razbauči“ i ukaže na to da se njihovo prisustvo i stečeno znanje, zajedno sa druženjem, prethodnih dana može primijeniti, dugoročno, na svaki problem, svaku oblast, grupu, pojedinku ili pojedinca.

Ovaj UPSHIFT obilježile su uglavnom ideje koje se odnose na očuvanje životne okoline, na pomoć starima, suzbijanje nacionalne netrpeljivosti među mladima, racionalno odlaganje otpada i sl., što ukazuje da su mladi/e osviješćeni/e u odnosu na svoje lokalne zajednice i žele da rješavaju probleme koji ih se direktno tiču.

Glavni razlog zašto sam dio UPSHIFT-a, već nekoliko uzastopnih radionica, jeste svjedočenje snazi volje, naročito mladih ljudi ove zemlje koji žele da povezuju, stvaraju, rješavaju i da se, u konačnosti – pitaju. A suštinsko pravo djeteta je da ima pravo da bude vidljivo, da sudjeluje u kreiranju stvarnosti koja često zna da bude isključivo po mjerilima odraslog.

About The Author