Select Page

Utisci sa prve regionalne UPSHIFT radionice

Utisci sa prve regionalne UPSHIFT radionice

Desetog novembra, negdje oko 18h časova, tačno četrdeset sedam malih kofera otkotrljalo se niz hol hotela Palas u pravcu autobusa koji su mirno čekali ispred. Njih dvadeset i dva su, nakon što su bezbjedno smještena, krenula nazad ka Bosni, a preostalih dvadeset pet se nerado uputilo svojim kućama razbacanim po Crnoj Gori.

Za mlade heroje na misiji da mijenjaju svijet, koji su slučajno i vlasnici baš ovih kofera, vikend koji se upravo završio bio je zabavan, uzbudljiv, na trenutke i naporan, ispunjen sa malenom dozom treme (one dobre), gromoglasnim smijehom i nedostatkom sna. Za njih je ovaj vikend bio, prije svega, jedno nezaboravno iskustvo, ali i, riječima Rika Blejna, početak jednog divnog prijateljstva…

Međutim, ova priča počinje ipak par dana ranije.
Zato, krenimo ispočetka.

Prva regionalna UPSHIFT radionica održana je u Crnoj Gori, u Petrovcu, od 7. do 10. novembra. S ciljem unaprijeđenja dijaloga i društvene kohezije za regionalni program “Dijalog za budućnost”, bilo je odabrano 20 timova iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, od kojih smo potom napravili 10 u okviru kojih su po dva prijavljena tima zajedno radila na njima srodnim problemima.

Druženje je, ovog puta, umjesto u petak, započeto dan ranije i učesnici su imali puna 24 časa da se opuste i upoznaju igrajući niz najrazličitijih mogućih igara. Prva od njih bila je čuvena “Speed dating” čiji vam je koncept poznat. Dobijete minut da sa nekim razgovarate i da o njemu saznate što više, što znači da u moru random sitnica koje oboje izbacite iz sebe u tih 60 sekundi nekad saznate nečiju omiljenu knjigu, film i/ili hobi, a nekad samo znak u horoskopu, jer je “dupli blizanac” sve što vam je potrebno od informacija.

Zatim, “Marshmallow challenge” čiji je pobjednik bila struktura visoka 71cm, napravljena od 20 špageta, malo kanapa i selotejpa, i sve to za samo 18min. Dan predviđen za team building završen je igrom “Two truths and a lie” tokom koje su učesnici morali da otkriju šta je od tri stvari koje su upravo čuli o njihovom drugaru iz tima istina, a šta laž. Umor nas je od puta sve savladao, pa se u četvrtak veče desilo nešto što se ne dešava tako često – svi smo prije ponoći već bili u svojim krevetima, spremniji nego ikad da napunimo baterije za ono što nas čeka.

Kako je petak popodne, po već ustanovljenoj metodologiji rada, bio predviđen za početak radionica, u iščekivanju mentora vrijeme smo ispunili sa još par igara, a uspjeli smo da iskoristimo i sunce koje je nenajavljeno izmililo ugrabivši jednu kratku šetnju pored mora. Da su organizatori još jednom napravili odličan izbor kada su spajali timove sa mentorima, najbolji je pokazatelj atmosfera koja je vladala već poslije tridesetak minuta. To je, naravno, išlo svima u korist, s obzirom na to da su mentori ovog puta imali nešto teži zadatak. Njihovi timovi su do prije dva dana bila dva različita tima i prijavili su se sa dva u korijenu srodna, ali na prvi pogled ipak drugačija problema, pa je bilo malo komplikovanije doći do zajedničkog rješenja. Mladi su tome pristupili sa nevjerovatnim oduševljenjem, i toliko inovativnim rješenjima da nam je iskreno krivo što svi timovi nisu mogli biti nagrađeni.

Radionice smo započeli praveći zajedničko problemsko stablo, drvo koje je sadržalo sve one uzroke i posledice koji su vezani i za jedan i za drugi problem. Na taj način, brzo se došlo do zajedničkog problema na koji se može uticati, i stvari su onda postale mnogo jasnije.

Mladi su na radionicu došli pripremljeni, sa odrađenim domaćim zadatkom – gotovom mapom stejkholdera i par unapred obavljenih intervjua zahvaljujući kojima su uspjeli da sakupe više informacija o problemu. Uz pomoć njih, i sada već jasno određenog zajedničkog problema, uspjeli su da lako odrede ljude, organizacije i/ili institucije koji utiču na njihov zajednički problem i da potom za svakog od njih kreiraju po jednu ličnost koja predstavlja ciljnu grupu za svaki konkretan problem. Dizajn izazovom, odnosno kreiranjem pitanja koje je jedinstveno za svaku ideju i odražava srž prijavljenog problema, zaokružen je prvi dan radionice. Iste večeri razmijenjeno je četrdesetak niknejmova na instagramu i formirano bar desetak vajber grupa.

Dok su se mentori borili sa porivom da se što prije ušuškaju u krevet, ali i pitanjem časti ukoliko to urade prije djece, ta ista djeca su se bavila nečim mnogo zanimljivijim. Kako smo po početku radionica svi izvukli nečije ime i tako postali toj osobi “tajni prijatelj” mnogi su baš pred ponoć gurali koverte ispod vrata hotelskih soba ili se šunjali do kuhinje po recimo jabuku ili, čokoladno mlijeko kojem će nekome dati kao poklon. Zbog toga su sjutradan mnogi ustali sa podočnjacima, ali i sa širokim osmijehom na licu.

Subota je, očekivano, bila najintenzivniji dan radionice. Kreativna eksplozija ideja koja je nastupila učinila je da neke ideje odbacimo, a druge oblikujemo sve dok nismo došli do one prave koja predstavlja savršen odgovor na naše pitanje iz dizajn izazova. Kreiranje prototipa rješenja uvijek je najzanimljiviji dio radionice, zato što konačno ideja počinje da dobija svoju formu i jasno se vidi trud koji je uložen u prethodnim modulima. Činjenica da je ovog puta to rješenje bilo produkt ideja i zajedničkog rada par mladih ljudi koji se do prije nedjelju dana nisu ni poznavali, razlog je što je čitav proces imao još veći značaj.

U subotu veče je u sali u kojoj smo preko dana vrijedno radili organizovano druženje na kome je počasni gost bila gitara, a jedino pravilo da baš svako ko voli da pjeva mora izvesti neku pjesmu. Ovo je druženje bilo savršen način da se provede poslednja zajednička noć, ali ujedno i dobro skretanje s misli na sjutrašnje prezentacije.

Poslednji dan bio je rezervisan, prije svega, za finansijski aspekt predloženih rješenja, kao i plan njihove održivosti. Nakon toga, svaki od timova je imao po trideset minuta da izvježba svoju prezentaciju u trajanju od pet minuta koju će izvesti pred žirijem. Članovi žirija, koji su imali nezahvalan zadatak da naprave jedan od najtežih izbora do sada, bili su Nikola Vulić (Koordinator za razvoj adolescenata u UNICEF-u), Jelena Miljanić (Nacionalna koordinatorka za regionalni program Dijalog za budućnost) i Renata Gojak (Nacionalna koordinatorka za regionalni program Dijalog za budućnost 2, u okviru Bosne i Hercegovine.) Nakon petominutnog izlaganja timova, žiri je imao pet minuta rezervisanih za pitanja. Kada je svaki od timova izložio ukratko svoja rješenja, žiri se povukao da bi donio svoju odluku, a mi smo iskoristili to vrijeme da se malo zabavimo (i baš mnogo) fotkamo. Nakon što smo otkrili ko nas je prethodna tri dana uveseljavao tajnim poklonima, malo smo se zacrvenili i svojim tajnim prijateljima udijelili zagrljaj.

Brzo zatim, uslijedilo je proglašavanje pet timova čija su rješenja odabrana za implementaciju i koja će biti podržana grantom u iznosu od 2.000 EUR. Timove čije ćemo ideje pokušati da realizujemo u narednom periodu čine:

  1. Borka Mumović, Danijel Pušonjić, Elmir Rašidović, Ivana Đoković, Ivana Mumović, Vedran Zavođa, čiji tim će raditi na ohrabrivanju ljudi da prijave vršnjačko nasilje;
  2. Jelena Simović, Marijana Jakić, Miljan Drašković, Nemanja Čabarkapa, Ognjen Mrdak, Željko Tanjević, koji će pomoći mladima da kroz aplikaciju zarade džeparac;
  3. Adna Mavrić, Ajla Ćesko, Aleksa Pavlićević, Angela Jovović i Emina Bavčić, koji moraju da se uhvate u koštac sa problemom razvijanja svijesti građana/ki o značaju pčela za biodiverzitet;
  4. Amina Begović, Ilma Gutić, Milica Burić, Šćepan Popović, Vuk Peković, koji će umjetnost učiniti sveprisutnom;
  5. Aleksandra Đorem, Aleksandra Popović, Ana Crnjak, Ana Mirjana Vlačić, Ksenija Perunović, Mina Kovačević koji će pomoći srednjoškolcima pri izboru profesionalne orijentacije.

Čestitamo svim timovima koji su ostvarili pravo učešća na radionici, a ostale ohrabrujemo da se prijave za neku od narednih aktivnosti naše Laboratorije!

Ovim je, po našem skromnom mišljenju, više nego uspješno, okončan prvi regionalni UPSHIFT. Vidimo se uskoro na sledećoj UPSHIFT radionici!

About The Author